Bilogorska čarolija: Prinčeva staza

„Prinčeva staza“ prva je ilustrirana bajka u planiranom serijalu pod imenom „Bilogorska čarolija“. Radnja bajke odvija se na Bilogori koja je smještena u sjevernoj Hrvatskoj. Ona je po svojoj visini najmanja, ali po svojoj površini jedna je od najvećih hrvatskih gora. Na njoj žive drevna bilogorska mitološka bića pod imenom danje.

Autorica bajke, Romana Kovačić, napisala je bajku jer je željela stvoriti nešto lijepo, autentično i bilogorsko za sve one koji vole bajke, koji sanjaju i vjeruju u nemoguće. U bajci se pojavljuju: Princ i Otac Glođana, Biljkos Uzvišeni, Coprnica, Vile Pasjeg zuba, šišmiši i krijesnice, Mačak Mici, Mrakači, Vila Trojačke ruže, ... Neki likovi su drevna mitološka bilogorska bića dok drugi žive u Romani, njenom djetinjstvu i njenoj budućnosti. U bajku su uključene i „Svijetle pruge“, galerija drvenih skulptura na otvorenom. Početkom 2002. godine, idejom umjetničkog rada u drvu hrasta, M.P.Arvaya, dipl. ing. šumarstva i Dubravka Adamovića, akademskog slikara, a pod vodstvom prof. Slavomira Drinkovića, akadamskog kipara, započela je terenska nastava „Svijetle pruge“. Na temelju triparitetnog dugoročnog Ugovora o međusobnoj suradnji Hrvatskih šuma, Bjelovarsko-bilogorske županije i Akademije likovnih umjetnosti iz Zagreba, studenti 3. i 4. godine Kiparskog odsjeka te po jedan afirmirani gost umjetnik na kraju školske godine održavaju terensku nastavu izradom vlastitih radova – skulptura u drvu prema zadanoj temi.

U bajci se pjevaju pjesmice, postavljaju zagonetke i nižu brojalice koje od davnina postoje na dječjoj Bilogori. Upotrijebljen je i tajni dječji jezik za brzalice-čaralice.

Ilustracije je napravio Miroslav Vincelj, slikar amater i Romanin dugogodišnji prijatelj. 

***

Jednom, između zelenog pjeva i iskri vjetra, prolomio se mračan urlik. Urlik iz podzemlja. Mračan i vlažan, star koliko i sam svijet. Urlik bijesa i boli.

Šuma je na trenutak zastala. Zaledila se u proljetnom podnevu. Kroz tišinu probijao se vjetar. Prvo je stidljivo provirio iza puža-muža, preko vijugave kućice prepune uspomena. Ohrabrio se ugledavši svoje lice u zrncu rose. Slobodno, nesputano, divlje. I tad je shvatio:

„Jesam! Ja sam vjetar! Galopiram kroz stabla, livade, oblake i duše. Igram se skrivača i uvijek pobjeđujem! Neuhvatljiv sam i neustrašiv!“

Drevni ples obojen zelenom magijom zaorio je šumom, s vjetrom, najljepšim plesačem.

Autorica teksta Romana Kovačić

  Knjige - Sve