Bilogorska čarolija - Vilenjsko igrišće

Život, onaj istinski, pravi i spasonosni, živi se punom snagom u našoj živopisnoj i životvornoj Bilogori od kad je svijeta i vijeka. Živi se tu od stvaranja svijeta i prvog Svjetla. Upijajući sve blagodati prave i svete ljepote i dobrote, živeći svu spasonosnu snagu i ljekovitost podneblja, njegujući cjelovitu istinsku mudrost i vrijednost boja, raznolikost zvukova, mirisa i okusa, odlučno, časno i čvrsto čuvamo duboko ukorijenjenu plemenitu tradiciju i pravu vjeru naših predaka od davnina.

Usmenom su predajom do naših dana sačuvane sjajne pripovijetke – pripovijedanja - mitovi puni istinskih pouka i savjeta neprocjenjive vrijednosti. Sve su priče, bogate začudnim mitološkim bićima - danjama, sačuvane do naših dana u bajkovitom obliku. Prepričavane – pripovedane ili ispjevane, izricale su snagu i kreativnost anonimnih autora - pripovjedača, budile maštu, davale duhovnu hranu i snagu, učile moralnim i etičkim normama, poučavale i uljepšavale zajednički provedene trenutke. Bile su tu, bila su čista srca ljudi u toplim bilogorskim kućama. Bile su tu među pravim ljudima, bile su, jesu pa i dalje budu bile, budu ostale i budu rasle! Kako? Pa, ta stara bilogorska d a nj a, uz još neka nova, još su tu! Samo ih treba osjetiti i otkriti!

Prilažem vlastito svjedočanstvo:

Dobro se zagledajte oko sebe, osluhnite vjetar, pogledajte u nebo, saslušajte što vam govore vaši najbliži, pa se odvažite izravno, bez posrednika djeci, ali i odraslima, na slučajnim ili planiranim zajedničkim susretima početi pripovijedati ili čitati, pjevati! Iznenadit će vas njihovo zanimanje, pitanja i reakcije, ali i nenadani novi pripovjedači, sadržaji, oblici, lica, opisi događanja, sjećanja, radosti, zapisi…

U proljeće cvate najljepše cvijeće. U djetinjstvu se - u proljeću ljudskog života, iskrenim i neposrednim načinom djeci usađuju najvažniji osjećaji, pogledi i interesi za cijeli život. Roditelji, bake i djedovi, braća i sestre, rodbina, učitelji i vršnjaci imaju odlučnu ulogu u cvjetnjaku dječje duše.

Naša nam Romana u ovoj novovjekoj bilogorskoj bajci, baš tako, baš o tome bajkovito svjedoči. Snagom svog maštom bogatog mladenačkog duha, marljivim radom i usvajanjem novih znanja i vještina daruje nam bajku dvadeset i prvog stoljeća. Uz „stara bilogorska danja“ ulaze nova i neka nam već poznata začudna bića: Princ Glođana, Otac, Biljkos Uzvišeni, Krijesnice, Coprnice, Mici, Vila Ljubica, Vila Visibaba, Sveto Mjesto, Lugar, Ognjeni, Šetač, Lili, Noćni Jagar i njegov pas, Mrakači… Snalazeći se u novim situacijama koriste prokušane stare dobro znane metode i sredstva – coprije, vračtva, strah, ljekovite trave, oganj, dim, paru, maglu, brzalice - čaralice, zagonetke, čarobne govore, uspavanke, poljupce, zagrljaje, snove…

Bajke su uvijek začudne - bajkovite i pomalo nestvarne. Znam kako su nam ih najčešće bajno pripovijedale naše baje – bake – majke. Bilo nam je bajno! Bajkovitost pripovijedanja je upotpunjavala cjelokupna atmosfera prostora u kojem je zajedno boravila i obavljala svakodnevne poslove sva kućna družina. Kroz prozore i vrata je atmosferu upotpunjavao fijuk vjetra ispodsunčanika, noćnog sjeverca i lahor zapadnjaka ili oštrog istočnjaka. Uz pucketanje i svjetlucanje vatre, miris pečenih jabuka i kiselog zelja, uz frkanje vretena i kolovrata, struganje dlijeta…evo nas ponovo upravo tu. Sada, danas u predivnoj novospripovijedanoj bajci drage Romane Kovačić! Kakva iznenadna sreća i radost! Čitam bajku, opet čitam, nešto bilježim, motam se, tražim objašnjenja u Rječnicima, sjećanjima i vlastitim zapisima… Šuštanje papira postaje lahor, lavor i romor vjetra koji ćuši i ćuri krasnu kasnojesensku, ili možda zimsku , sada: n o v u   b a j k u    b i l o g o r s k u !

JATIČ, JATIČ! JAČIRP, JAVEJP, JAŠULŠ! ILOM! IVIŽ IVAPR TOVIŽ!

Nadam se kako će vas, dragi čitatelji, ova coprija zacoprati, zapravo, probuditi u vama dijete i djetinjstvo. Riječima Biljkosa Uzvišenog savjetuje nam Romana kako trebamo otići na Sveto Mjesto:?

„Tamo moramo otići i tamo ćemo sve saznati. Spas Bilogore leži u našim srcima. Jesmo li zajedno?“ . Dalje veli: “Krenimo, prijatelji dragi, vani pleše mrkla noć, a glazbu stvara strah. Krenimo…“.

Stara poslovica veli: „Drž 'se starog prijatelja i starog vina!“. On će uvijek znati izreći pravi sud, dati savjet, ukor i pomoć. Izgovaranjem jedne stare poslovice Biljkos nas savjetuje i vrlo ozbiljno izgovara, jednu našu staru poslovicu : „U ljeti se sanjke prave!“. Dajmo se poučiti! U Vilenjskom igrišću naći ćemo još mudrih riječi, savjeta i pouka.

Jedna nas Biljkosova pouka upozorava kako prijatelju valja zahvaliti na pomoći i na lijepim riječima, a pritom ostati skroman. Čitajte: „Hvala na lijepim riječima. Mnogo toga znam, ali još više ne znam. Život je divan, nepredvidiv i mističan. Šarolik, rizičan i živ. Osjetite ga. Osluhnite svoje srce, dotaknite svoju dušu. Otvorite oči. Učite. Stvarajte sebe kako biste stvarali druge. S poštovanjem i poniznošću.“

Radosnim i vedrom mislima, pjesmom i slogom se rješavaju zagonetke života, strah, bolesti i tuge. Tome služe i mudre zagonetke – zaganjalice poput ove koju izriče Sveto Mjesto:

„Izaći će vila iz cerovika, i prosut će sto grana iz zlatnog ručnika“.

Sve radosti, veselja, teškoće, bolesti, tegobe, nesloge, tamu, Mrak i Mrakače nadvladat će svjetlo Ljubavi i sjaj Gospodara Svjetla Svetog Mjesta.

Vjezeruzujuzmo Rozomazanizi, izi bizitizi ćeze tazakozo! Žizivjezilizi mlazadizi uzu nazadizi izi upoznazalizi prazavuzu vjezeruzu izi ljuzubazav uzu miziruzu!

Gordana Marta Matunci