Magija
Princ i zmija
Princ je skočio na Crvenu zmiju. Hrvanje je počelo. Bacali su se na sve strane. Lomilo se drveće, grane su letjele. Crvena zmija je siktala, a Princ je urlao. Autor ilustracije Miroslav VinceljSaznajte više...
Treća
Treća Iz spokojne ljetne šume došepala je bakica. Zgrbljena, skvrčena, koščata, mršava, sijeda bakica. Bakica, ali samo na prvi pogled. Mnogima je ta misao bila i zadnja. Bakica. Jedna od prvih zločestoća na području Bilogore, iz vremena prije vremena. Vremena kada je duga bila most između svjetova, svijetlih i tamnih. Vremena kada su vitezovi duge bili ljudi, časni i odani čuvari, a njihovi konji potomci Jednoroga. Sada su ti konji zvijezde na noćnom nebu. Bakica. Inteligentna, hitra, opaka, ponekad brzopleta i nepromišljena, specijalizirana za ljudsku mladunčad. Bakica. U svijetu poznata kao Baba Roga. Munjena i Crvena zmija iskazale su joj svoje poštovanje zaplesavši Ples gadosti. Iz gladnog trbuha ljetne šume krenuli su slinavi vriskovi. Munjena i Crvena zmija...Saznajte više...
Druga
Druga Kroz vruće ljetne grane dogmizala je neobična zmija. Približila se vatri i prosiktala: „Munjena, sss, što se događa, sss?“ Dug i rašljast jezik neprestano je palucao. „Prijateljice, umalo te nisam prepoznala. Lijepo si uredila rožnate ljuskice.“ Zadivljeno ju je promatrala Munjena. Približila se zmija vatri i palucnula jedan plamičak svojim rašljastim jezikom. U tom trenu zmija je promijenila boju u crvenu i počela naglo rasti! Iz rožnatog oblog tijela krenuli su izlaziti prsti... Ruke i noge! Trokutasta glava napuhnula se poput balona i sive vlasi su stale vrpoljiti iz nje. Stravično siktanje preplavilo je cijelu Bilogoru. „Crvena zmijo, dobro došla! Ne znam što se događa, ali vjerujem da ćemo uskoro čuti“, rekla je Munjena. Crvena zmija...Saznajte više...
Prva
Prva Vatreno pucketanje pobijedilo je cvilež kvrgavih grana. Na trenutak je šuma zasjala svojom ljetnom radošću. Ali samo na trenutak. Sumporni smrad preplavio je šumu. Zeleni život sakrio se iza kapaka, a iz ljetne šumske ljepote iskoračila je ona. Krvavo crvena kosa obavila ju je poput plamena. Oči su sijevale zlokobnom svjetlošću, a u ruci joj se kotrljala žuta svjetleća kugla. Bila je to kuglasta munja, vrlo rijetka i nerazjašnjena pojava električnog izbijanja. Da, bila je to ona. Munjena. Gospodarica munja. Autorica teksta Romana Kovačić Autor ilustracije Miroslav VinceljSaznajte više...
Crescendo
Crescendo Topla ljetna noć prostrla se bilogorskom šumom. Zrak je bio gusta ljepljiva rijeka mirisa, obojana šumskim zelenilom i modrim smirajem dana. Srebrne strijele oblačasto su razbijale modro-zelenu mekoću ostavljajući mrvice svjetlosti na puteljcima noćnih bića. Puteljkom divljih jagoda protrčao je tih, gotovo nečujan molećiv uzdah. Preko meke mahovine zakotrljala se hladna struja i na trenutak ostavila spaljene tragove. Idućeg trena mahovina je bila zelena. Krc, krc, krc, … Čulo se krckanje grana. Usporeno. Krc.. Krc… Krc… Tišina. Bilogora je zaustavila dah. Krc… Krc… Krc… Tihi cvilež nekog noćnog bića rasparao je tišinu u tisuće komadića. Odjednom, iz svih šumskih smjerova začuli su se sablasni jauci. Glasniji, glasniji,...Saznajte više...
Princ doručkuje
Princ Glođana probudio se u Jarku. „Uhhhh! Kako sam gladan!“ zaurlikao je Princ Glođana. Ustao je iz svog prinčevskog kreveta udubljenog u zemlji napunjenog lišćem, mahovinom, grančicama, gljivama i buhama. Skrenuo je naglo ulijevo i upao u poprilično bogatu špajzu. Bilo je tu raznolikih sušenih bobica, boja od nebeskoplave do suncokret žute. Zatim lješnjaka i oraha, ukiseljenih bogomoljki i glista, sušenih gljiva i maslačaka. Bilo je i različitih specijaliteta poput umedenih bazginih cvjetova napunjenih svježom zemljom krtovinaca, ličinki i kestena. Nakon brzog pregleda svih polica, odlučio se za šljive ispunjene koprivama, lješnjacima i kukuruzom u umaku od ukiseljenih žaba, sušenih muha i stršljena u bagremovom medu. Bilogorska čarolija:...Saznajte više...
Biljkos i Lisica
Biljkos i Lisica Biljkos Uzvišeni otvorio je oči. U san mu je dolutala uspomena iz djetinjstva. Zatvorio je oči i prepustio se snu… „Idemo, sanjke moje, jurite!“ I pojurio je mali Biljkos srebrnim dolom kroz mrzlu bilogorsku šumu. Zaleđena kora stabala prigušivala je zvonki osmijeh bilogorskih duša. Karamelizirana sreća zrcalila se na Biljkosovim obrazima. „Obožavam ovaj grickajući udah!“ smijao se mali Biljkos u društvu svojih sanjki. Radosnu tišinu prekinuo je tih, gotovo nečujan jecaj. Zastao je mali Biljkos i osluhnuo bijelu tišinu. Eto ga opet! Okrenuo se Biljkos na škripavom pokrivaču i ugledao mladunče Lisice. Toplina povjerenja isijavala je iz njenog opreznog krzna. „Kakva si ti lisica?“ upitala ga je Lisica. „Nisam ja lisica! Ja sam...Saznajte više...
Puž muž
"Šuma je na trenutak zastala. Zaledila se u proljetnom podnevu. Kroz tišinu probijao se vjetar. Prvo je stidljivo provirio iza puža-muža, preko vijugave kućice prepune spomena." Bilogorska čarolija: Prinčeva staza Autor ilustracije: Miroslav VincelSaznajte više...
