Crescendo

Crescendo    

Topla ljetna noć prostrla se bilogorskom šumom. Zrak je bio gusta ljepljiva rijeka mirisa, obojana šumskim zelenilom i modrim smirajem dana. Srebrne strijele oblačasto su razbijale modro-zelenu mekoću ostavljajući mrvice svjetlosti na puteljcima noćnih bića.

Puteljkom divljih jagoda protrčao je tih, gotovo nečujan molećiv uzdah. Preko meke mahovine zakotrljala se hladna struja i na trenutak ostavila spaljene tragove. Idućeg trena mahovina je bila zelena.

Krc, krc, krc, … Čulo se krckanje grana. Usporeno. Krc.. Krc… Krc… Tišina. Bilogora je zaustavila dah. Krc… Krc… Krc…

Tihi cvilež nekog noćnog bića rasparao je tišinu u tisuće komadića. Odjednom, iz svih šumskih smjerova začuli su se sablasni jauci. Glasniji, glasniji, glasniji! Cvjetići divljih jabuka nakostriješili su se od sablasnih jauka!  Sumporni smrad preplavio je Bilogoru.

Krc… Krc… Krc…

Grana leti! Još jedna! Druga! Treća, četvrta, … Bolni urlici pratili su grane u letu!

Grane su sletjele na jednom šumskom mjestu. Crni plameni siktajući jezici zagrlili su ih, a grane su prestrašeno cvilile… Jezici su zaplesali sa cviležom kvrgavih grana i stvorili vatru!

„Coprničko sijelo…“ prošaptala je stravično rumena divlja jagoda. 

Autorica teksta Romana Kovačić

Autor ilustracije Miroslav Vincelj