Priča za udrugu Krijesnica
Princ Vito
Bilo jednom ispod sedam pjenastih valova kraljevstvo morsko, maleno i slano. Živješe u njemu kralj i kraljica koji su imali prekrasnog i hrabrog princa po imenu Vito. Vito je imao plavu kosu i smeđo-zelene oči. Bio je hrabar, zaigran i nestašan dječak. Posebno se radovao svojim bakicama Katici i Nadici te dedi Pepi. Svaki put kad su bili zajedno, uvijek je bilo veselo i pustolovno. Voljeli su igru skrivača, a princ Vito pronalazio je najbolja skrovišta u cijelom kraljevstvu.
Jednu večer, prije spavanja, kralj i kraljica, njegovi mama i tata, ispričali su mu priču za laku noć:
„Hrabri naš prinče, naš mali Vito! Naše kraljevstvo je maleno, a more je veliko. Postoji i kraljevstvo Morskih Vila. One su prekrasne djeve, modrih očiju i srebrne kose. Paze na morsku travu i čiste koralje od smeća. Jašu hobotnice i jako su vesele! U njihovom kraljevstvu živi i jedan pingvin Pingu Mingu. Možda ćeš ih jednoga dana i upoznati. A sada spavaj i snivaj radosne snove i odmori male kapke svoje.“
„Kako ću pronaći to kraljevstvo?“ upitao ih je Vito široko zijevnuvši.
„Prvo moraš poći morskim puteljkom. Zatim zaplesati s morskom kornjačom. I na kraju te čeka tunel smijeha! Vito, sad zaista moraš na počinak. Snivaj, sine...“ rekli su mu kralj i kraljica, nježno ga poljubili i ušuškali u san.
Princ Vito probudio se ujutro i odlučio pronaći kraljevstvo Morskih Vila. Nakon što je pojeo svoj kraljevski doručak, odlučio je sa sobom povesti svoje prijatelje Luciju, Lenu i Jakova. Krenuli su morskim puteljkom.
„Tko prvi ugleda ribicu mora poviknuti – Riba ribi grize rep!“ veselo je predložio Vito.
„Može!“ viknuli su u jedan glas i uskoro je nastala galama! Riba ribi grize rep preplavila je morski puteljak poput velikog, nasmijanog vala!
„Pogledajte! Morska kornjača!“ povikao je princ Vito.
Na kraju morskog puteljka drijemala je veeeeelika morska konjača.
„Kako ću plesati s njom kad je tako veeeelika...“ pomislio je Vito.
„Dobar dan, morska kornjačo! Mi tražimo kraljevstvo Morskih Vila. Rekli su nam da trebamo zaplesati s morskom kornjačom. Pa, hmmm, jeste li za ples?“ upitao ju je Vito, pomalo sramežljivo.
„A tko si ti?“ upitala ga je morska konjača.
„Princ Vito. Dolazim iz malog i slanog kraljevstva. Želim pronaći kraljevstvo Morskih Vila i upoznati kralja, pingvina Pingu Mingu. I želim plesati s Vama!“ povikao je hrabro Vito i pripremio se za ples.
Morska kornjača pogledala ga je i nasmiješila se. Okrenula se oko sebe i u trenu pretvorila u prekrasnu djevojčicu.
„Moje ime je Petra i ja sam Morska Vila. Plesat ću s tobom, a zatim ćemo zajedno otići u moje kraljevstvo!“ rekla mu je djevojčica Petra prekrasnog osmijeha.
Odjednom, začula se divna glazba! Kad su malo bolje pogledali, vidjeli su plave ribice kako bubnjaju po malim mjehurićima, a crvene ribice svirale su male frule. Žute ribice imale su male gitare napravljene od morske trave, a idućeg trena svi su zaplesali. Oooooo, kako je to bio prekrasan ples!
Za nekoliko trenutaka, glazba je utihnula.
„Prijatelji dragi, krenimo dalje. Petra, znaš li gdje je tunel smijeha?“ upitao ju je princ Vito.
„Naravno! Vidite li morskog konjica? Njegova kućica smještena je blizu tunela.“ odgovorila mu je Petra, Morska Vila.
Pratili su morskog konjica sve do njegove kućice. Tunel smijeha bio je vrlo blizu. Izgledao je jako mračno i opasno.
„Prinče Vito, moramo li proći kroz taj tunel? Izgleda jaaaako strašno!“ upitali su ga njegovi prijatelji.
Princ Vito ih je pogledao i neustrašivo rekao:
„Ne brinite, prijatelji moji, ja ću vas čuvati!“
I tako su krenuli u tunel smijeha. Na početku ih je progutao mrak, ali nakon toga uslijedila je zlatna svjetlost. Vidjeli su male zvjezdače i ježince s torbama punim zlatnih mjehurića.
„Kakvi su to zlatni mjehurići?“ pitao se princ Vito.
„To su mjehurići sreće! Kada vas mjehurić dotakne, on se rasprsne i sreća ulazi u vas, a vi ju svojim osmijehom širite dalje!“ objasnila im je jedna zvjezdača.
Uskoro je cijeli tunel bio ispunjen zlatnim mjehurićima, smijehom i srećom! Tunel ih je odveo ravno u kraljevsto Morskih Vila! I stigli su u pravo vrijeme! Baš su ispekli šarene kolačiće!
„Dobro nam došli, dragi putnici!“ rekle su im Morske Vile i dodale:
„Pojedite naše kolačiće jer će vam dati snagu za povratak kući!“
Slasno su prožvakali kolačiće, razgledali kraljevstvo Morskih Vila kad se princ Vito sjetio pingvina Pingu Mingu.
„Drage Morske Vile, a gdje je pingvin Pingu Mingu?“ upitao ih je princ Vito.
Petra se nasmiješila i odgovorila princu:
„Pogledaj, eno ga!“
Pingvin Pingu Mingu sjedio je na crvenom koralju, mahnuo im i pozvao ih k sebi.
„Dragi prinče Vito, čekao sam te. Ponosan sam što si prošao tako dalek put! Želim biti tvoj prijatelj i želim živjeti s tobom. Želim te čuvati i želim se smijati s tobom! Ti si dobar, hrabar i uporan i uvijek nasmijan! Želiš li da budemo prijatelji?“ upitao ga je Pingu Mingu.
„Naravno!“ poskočio je od sreće princ Vito!
„Krenimo kući u moje malo i slano kraljevstvo! Ovo su moji prijatelji Lucija, Lena i Jakov, a ova Morska Vila je Petra. Kod kuće ćeš upoznati moje roditelje, kralja i kraljicu i moje bakice Katicu i Nadicu te dedu Pepu. Bit će nam predivno!“ rekao mu je princ Vito.
I tako su krenuli kući. Kroz tunel smijeha, a zatim morskim puteljkom natrag u morsko, malo i slano kraljevstvo, ispunjeni srećom, veseljem i smijehom.
Autorica teksta Romana Kovačić